S razvojem čovječanstva razvijala se i kultura oblačenja. U davnoj povijesti, čovjek se nije imao potrebu previše oblačiti, osim da se zaštiti od jake zime i drugih vremenskih prilika. Tada je koristio krzno i kožu od životinja oko sebe čija je prvenstvena svrha bila prehrana. Ostaci, kao što su krzno i koža i drugi dijelovi tijela, samo su se usput iskoristili. Tada se uglavnom oblačio donji dio tijela, dok su prsa i ruke bili goli. Danas je kultura oblačenja na jako visokom nivou. Moda je postala primarni način izražavanja, a majice su jedan od najučestalijih odjevnih predmeta.

Povijest razvoja majice kao odjevnog predmeta

Današnje majice nastale su od odjevnog predmeta koji se koristio u 19. stoljeću. Prvotni oblik donjeg rublja, koji je bio jednodijelni, izrezan je iz praktičnih razloga, kao što je održavanje i lakše oblačenj, na gornji i donji dio. Nosili su ga rudari i lučki radnici kao prikladni odjevni predmet za vruće radne uvjete kojima su bili okruženi. Tada je bio s ili bez gumbića.

Majice koje su bila dizajnirana u oblik kakav danas imamo, dobile su svoj oblik negdje oko 1898. Godine, oko vremena španjolsko- američkog rata i 1913. godine kada je američka mornarica počela nositi donje rublje. To je bio neki oblik šivanog pamučnog materijala koja se nosi ispod uniforme te je bila kratkih rukava. Popularnost ovog odjevnog predmeta naglo se proširila te je postalo uobičajeno za nautičare, marince, radnike u podmornicama ili drugim vrućim okruženjima da umjesto teške uniforme na koju se samo nakuplja prašina i prljavština, nose samo potkošulju.

Uskoro je ovaj oblik majice postao popularan kao donji sloj odjeće za radnike u raznim industrijama, uključujući i poljoprivredu. Majice su se tako zadržale kao dio naše kulture odijevanja jer ih je lako skrojiti, lako ju je oprati a sam materijal nije skup.